Odransko polje i Turopolje obuhvaća raznolik nizinski krajobraz oblikovan stoljetnim tradicionalnim gospodarskim djelatnostima, međusobno isprepletnih ekosustava poplavnih nizinskih šuma hrasta lužnjaka, pašnjaka i livada, rijeke Odre i stajaćih voda. Očuvanost ekosustava uvjetovala je povoljno stanište za brojne ugrožene i strogo zaštićene vrste ptica. Sisačko-moslavačka županija je karakteristična po poplavnim poljima uz nizinske rijeke, koja su zbog svojih očuvanih staništa velike biološke raznolikosti zaštićena područja i pružaju idealne uvjete za život i razmnožavanje ptica močvarica, ali su i važna u ulozi tranzitnog područja tijekom proljetne i jesenske seobe ptica. Močvarna područja su najugroženija staništa, a razlozi ugroženosti su isušivanje i prenamjena zemljišta, te su tako ptice močvarice uslijed gubitka staništa najugroženija skupina ptica.
Ptice močvarice obuhvaćaju različite porodice i rodove ptica koje su svojim načinom života vezane za vodu, močvare, vlažne travnjake i nizinske, poplavne šume.

Građom tijela su prilagođene kretanju, hranjenju i razmnožavanju u močvarnim područjima. U ovoj skupini možemo naći jako velike ptice kao što su rode, labudovi ili čaplje, ali i male ptice poput žalara ili prutki. Osim veličine i brojne druge prilagodbe kao što su oblik kljuna ili tijela rezultat su prilagodbe za život u prirodnom okruženju.

Sunjsko polje je područje ekološke mreže NATURA 2000 iznimnih i očuvanih poplavnih šuma hrasta lužnjaka, poplavnog jasena, nitrofilnih pašnjaka i livada, bara bogate vegetacije, na kojima se nalaze brojne strogo zaštićene vrste ptica, ali i drugih životinja i biljaka.
Donja Posavina područje NATURA 2000, važno za zaštitu ptica , obuhvaća mozaični, nizinski krajobraz uz rijeku Savu, na kojem ptice pronalaze povoljne uvjete za život i razmnožavanje.
Grabljivice pripadaju redu ptica na vrhu hranidbenog lanca i oduvijek izazivaju posebno zanimanje i divljenje ljudi. Sukladno imenu koje ih obilježava, ove ptice grabe svoju hranu tj. hvataju plijen svojim oštrim kandžama. Posjeduju iznimne letačke sposobnosti, a po građi tijela, obliku krila, repa i načinu leta može ih se već iz daljine relativno lako prepoznati. Imaju manji broj mladih, a na njihovu brojnost utječu svi negativni, ekološki utjecaji te su uz močvarice najugroženije vrste ptica.

Zrinska gora (616 mnv) je tipičan primjer masivnog gorja razgranatog reljefa koje pripada zoni unutrašnjih Dinarida. Šumovite padine Zrinske gore, čijim dolinama žubore Petrinjčica, Sunja, Žirovac, Maja, Stupnica i drugi, zbog iznimnih vrijednosti očuvane flore i faune dio su ekološke mreže. Ciljevi očuvanja Zrinske gore su stanišni tipovi šume bukve, hrasta kitnjaka, pitomog kestena i šume johe uz gorske potoke i strogo zaštićene vrste faune vuk Canis lupus, žuti mukač Bombina variegata i vretence gorski potočar Cordulegaster heros.
Velike su zvijeri važan sastavni dio biološke raznolikosti, a postojanje njihovih populacija pokazatelj je visoke kvalitete i očuvanosti staništa. Vukovi za hranu koriste uglavnom slabije, nezdrave jedinke divljači i manjih sisavaca te tako utječe na prirodnu selekciju. Na područjima gdje je razvijeno ekstenzivno stočarenje vreba slabo čuvanu stoku pa pritom može počiniti veće štete.

Sivi vuk Canis lupus je najveći pripadnik porodice pasa. Teritorijalna je vrsta i živi u čoporima, jake hijerarhijske i društvene strukture.
Na području Sisačko-moslavačke županije se nalaze 2-3 granična čopora koji koriste i teritorij Bosne i Hercegovine. Status zaštićene vrste, velika područja bez većih aktivnosti ljudi, kao i povećani broj zapuštenih poljoprivrednih površina omogućava povećanje broja jedinki vuka na ovim područjima.
Javna ustanova ZAŠTITA PRIRODE SMŽ provodi praćenje vuka foto-zamkama.

Značajni krajobraz Kotar – Stari gaj obuhvaća veliko uglavnom šumsko područje od 5.218 ha na kojem se izmjenjuju šumske sastojine nizinskih šuma hrasta lužnjaka s brdskim šumskim sastojinama hrasta kitnjaka, pitomog kestena, graba i bukve. Posebno je krajobrazno zanimljivo južno i zapadno smješteno rubno područje seoskih naselja s mozaičnim površinama livada, starih vinograda i voćnjaka. Zbog smještaja područja između Siska i Petrinje, tijekom domovinskog rata veći dio zaštićenog područja je minirano i minski sumnjivo te se provode aktivnosti deminiranja. Na području značajnog krajobraza zabilježene su brojne vrste strogo zaštićenih vrsta sisavaca, vodozemaca, kukaca i gmazova, a posebno ističemo bogatstvo šumske ornitofaune od kojih posebno izdvajamo strogozaštićene vrste djetlovki .
Zbog svog načina života i ishrane, šumske ptice su odličan indikator stanja biološke raznolikosti šumskih zajednica.

Djetlovke se većinom gnijezde u starijim živućim stablima, točkasto inficiranim organizmima koji uzrokuju truljenje te u mrtvim stojećim stablima. Djetlići ne oštećuju gospodarski vrijedne dijelove stabala. Duplje djetlića od iznimne su važnosti za opstanak velikog broja drugih vrsta ptica, sisavaca (osobito šišmiša) i drugih životinja, pa čak i kukaca. Zbog toga se djetliće smatra ključnim vrstama u ekosustavu tj. vrstama koje ne moraju biti najbrojnije, ali imaju neproporcionalno velik utjecaj na strukturu i funkcioniranje ekosustava.

Područje oko Hrvatske Kostajnice obuhvaća pobrđe Zrinske gore uz rijeku Unu, mozaičan krajobraz šuma hrasta kitnjaka i kestena, pašnjaka i livada s manjim seoskim naseljima smještenim u nižim dijelovima. Na području Sisačko moslavačke županije se nalaze veće sastojine očuvanih kestenovih šuma, koje su posebno zanimljive i pčelarima koji proizvode iznimno cijenjen kestenov med.

Kesten (Castanea sativa) je jednodomna biljka, pri kojoj se na istom stablu nalaze razdvojeni muški i ženski cvjetovi. Drvo kestena je u srodstvu s bukvom i hrastom, dugovječno je i može narasti u visinu do 25 m, a često i preko 500 godina starosti. Botaničari kesten ubrajaju u voćke, no zbog načina i mjesta rasta spada i u šumsko drveće. Mozaičan krajobraz starih voćnjaka i šuma s brojnim potočnim dolinama je povoljno stanište za šišmiše.

Šišmiši su vrlo važna skupina sisavaca koja s više od 1300 vrsta čini oko četvrtine ukupnog broja sisavaca na svijetu. Najveći broj vrsta šišmiša nalazimo u tropskom i suptropskom pojasu, dok prema polovima broj vrsta opada. Važan dio svjetskih ekosustava i često indikator zdravlja okoliša, ali su nažalost i jedna od najviše proganjanih i najmanje proučenih skupina životinja.
U umjerenom pojasu, pa tako i u Hrvatskoj šišmiši se hrane isključivo kukcima i paucima. Nastanjuju sve naše ekosustave, a što je veći broj vrsta prisutan na nekom području može se reći kako je i njegov „indeks zdravlja" veći. Neke vrste obitavaju u špiljama, neke u šumama, neke u nadzemnim objektima poput kuća, zgrada, crkava i dvoraca, a neke ovisno o godišnjem ciklusu koriste čitav niz različitih skloništa. Hrane se u šumama, iznad livada, travnjaka i pašnjaka, iznad vode, oko svjetiljki, što ovisi o sklonosti pojedine vrste.
Šišmiše ugrožavaju gubitak skloništa i gubitak lovnog staništa. Iznimno dugo žive, imaju samo jedno mlado godišnje, a postotak smrtnosti novorođenih iznosi i više od 50 %, pa se stoga populacije pojedinih vrsta vrlo teško oporavljaju. Čak četvrtina ukupnog broja vrsta šišmiša nalazi se u pojedinoj kategoriji ugroženosti prema Međunarodnoj uniji za zaštitu prirode (IUCN).

Regionalni park Moslavačka gora predstavlja prepoznatljivu krajobraznu cjelinu šireg prostora Sisačko-moslavačke i Bjelovarsko-bilogorske županije ukupne površine 15.107,61 ha (Sisačko-moslavačka županija 8.197,93 ha, Bjelovarsko-bilogorska 6.909,68 ha). Šumoviti prostor je mozaično prošaran poljoprivrednim površinama i ispresijecan slikovitim potočnim dolinama, a seoska naselja se uvlače u šumske predjele. Na južnim padinama Moslavačke gore uređeni su vinogradi i voćnjaci. Škrlet je jedna od rijetkih sorata vinove loze u kontinentalnoj Hrvatskoj za koju se može reći da je autohtona, i na ovim područjima se kontinuirano uzgaja. Temeljni prirodni fenomen regionalnog parka predstavljaju očuvane šumske sastojine srednjoeuropskoga flornog sastava (hrast kitnjak, obična bukva, obični grab), južnoeuropskoga (pitomi kesten) i manjim dijelom euroazijskoga (joha, breza, bor), čineći stabilni ekosustav pripadajućim biljnim i životinjskim vrstama.

Moslavačka gora posjeduje vrlo zanimljive geološke značajke i bogatu geološku baštinu. Karakteristična je pojava različitih magmatskih i metamorfnih stijena u zanimljivim strukturnim odnosima.
Geologija i paleontologija Moslavačke gore je posebno značajan segment očuvanja i zaštite, a pregled geološkog bogatstva se vidi u prirodnim izdancima nafte "piskutci", fosilima na kamenim obalama potoka, ili u nanosima šljunka, kamenim migmatitnim kuglama, naslagama kvarcnog pijeska, brojnim kamenolomima, zaboravljenim ugljenokopima. U Gornjoj Jelenskoj u rudniku bentonitne gline 1994. godine otkriveni su fosili rilaša iz perioda donjeg miocena (prije 17-18 milijuna godina) i predstavljaju najznačajnije nalazište u Europi. Prema nađenim fragmentima - kratkim kljovama, zubima, dijelovima kralješnice određene su vrste dinoterij Prodeinotherium bavaricum i gomfoterij Gomphoterium angustidens. Ovi rilaši veličine afričkog slona živjeli su u močvarnom, nizinskom području,a kljove su im služile za razgrtanje zemlje i mulja u potrazi za hranom. Uz fragmente fosila praslonova pronađeni su fosili zuba koji su pripadali donjomiocenskom nosorogu Brachypotherium brachypus.

Područje ekološke mreže NATURA 2000 obuhvaća gornji tok rijeke Petrinjčice koja izvire na Zrinskoj gori na 560 m nadmorske visine s brojnim pritokama manjim, gorskim potocima. Bujični karakter uzrokuje oblikovanje specifičnog, usječenog riječnog korita brdske rijeke s brojnim nanosima šumskog materijala. U gornjem toku obale Petrinjčice su šumska područja, a u nižem dijelu su prisutne poljoprivredne površine livade, pašnjaci i oranice. Uz obale Petrinjčice često su zastupljene šumske sastojine johe i vrbe. U rijeci je zabilježeno 20 vrsta riba koje su karakteristične za planinske rijeke, a mnoge od njih su i zaštićene. Ribe su iznimno važne u očuvanju povezanosti različitih grupa faune. Očuvanje vodenih ekosustava od iznimne je važnosti uslijed brojnih pritisaka na iskorištavanje vode za piće, sanitarne, tehnološke potrebe, natapanje, proizvodnju električne energije ili rekreacijske potrebe.

Od 55.000 poznatih živućih svojti kralježnjaka, ribe čine veći broj od oko 28.000 vrsta, a oko 40% vrsta čine slatkovodne ribe. Ribe su najbolji pokazatelj stanja vodenih ekosustava i nezamjenjiva karika u hranidbenim mrežama vodenog ekosustava te poveznica prema kopnenom ekosustavu. Ugroženost riba vezana je uz degragaciju staništa, promjeni brzine vodotoka, pregrađivanje, uklanjanje riječnog sedimenta ili unošenje alohtonih vrsta riba.