Panonsko more vodeno je prostranstvo koje je postojalo na prostoru Panonske nizine, a nestalo je prije 600000 godina.

Većina današnjih hrvatskih gradova od Zagreba, Siska, Petrinje, pa sve do Osijeka nalazi se na prostoru gdje se je prije 17 milijuna godina pjenilo  Panonsko more. Današnje planine tada su bile otoci čije je obale zapljuskivalo more u kojem su živjele nemani i danas izumrla vrsta morskog psa koji je bio dvostruko veći od danas živućih bijelih psina.

Panonsko more zauzimalo je površinu od oko 200000 kilometara kvadratnih, dužinu od 800 km, širinu 600 km, dok je maksimalna dubina bila 1000 metara.

Ovo veliko epikontinentalno more u svojoj je evoluciji prošlo kroz 5 faza: mediteran, sarmat, panon, pont (jezerski stadij), te levant (barski stadij).

Na našim planiranama i gorama brojni fosili morskih životinja gotovo svakodnevno  izlaze na površinu prilikom eksploatacije mineralnih sirovina ili izgradnji većih infratrukturnih zahvata. Osim koralja, morskih ježinaca, spužvi, puževa, morskih algi, pronađeni su i kosturi velikih riba, kralježaka morskih pasa, dupina i kitova, ali i zanimljivi profili  sedimenata morskog dna na planinskim i gorskim padinama.

Sve navedene pojave govore nam o zanimljivom i dinamičnom razvoju naše Zemlje, koja se može zamijetiti pažljivim promatranjem prostornih struktura reljefa i krajobraza oko nas.