Dabar Castor fiber pripada  rodu vodenih i kopnenih životinjskih vrsta iz porodice Castoridae i najveći glodavac sjeverne polutke. Masivne i zdepaste je građe, izvrstan plivač i ronilac što mu omogućava građa tijela. Dužina tijela dosegne do 1 metar, visina u hrptu je do 30 cm, a rep je širok i plosnat dužine do 30 cm. Težina odrasle jedinke je 20 do 30 kg. Boja dlake je tamnokestenjasta do sivkasta, na trbuhu je svjetlija dlaka.

Dabar je tipični monogam. Spolna zrelost nastupa s 2,5 godine starosti kada se mladi dabrovi odvajaju od roditelja i zasnivaju novu obitelj. Pari se od siječnja do ožujka, a parenje se odvija u vodi. Gravidnost traje prosječno 105 dana, a mladi dolaze na svijet od travnja do lipnja. Ima jednu generaciju godišnje. Ženka okoti do 5 mladih.

Dabar živi na vodotocima i vodenim površinama obraslim bogatom močvarnom vegetacijom zeljastih i drvenastih vrsta. Osnovni stanišni uvjet za dabra je stalna i dovoljno duboka voda (min. 30 cm). Ako nastanjuje manji vodotok koji ponekad postaje previše plitak, na njemu izgradi branu kako bi osigurao dovoljnu razinu vode i zaštitio ulaz u nastambu. Dabar je isključivi biljojed, ljeti se hrani sočnim zeljastim biljem koje nalazi u vodi ili neposredno na obali. Koristi za hranu preko 300 zeljastih i drvenastih biljnih vrsta

Najpoznatiji je po tome što gradi brane na rijekama kako bi stvorio zaštićeno područje za svoj brlog. Brane su obično duge oko 22 m, a postoje i primjeri dugačkih do 600 m. Brlog grade od raznog granja i grančica povezanih blatom i sastoji se od jednog „glavnog“ prostora, nekoliko podvodnih tunela koje koristi kao ulaze i „dimnjaka“ koji služi za regulaciju temperature. Dabar je noćna životinja, tako da se sva izgradnja i prikupljanje hrane odvijaju noću.

Jamu iskopaju u obali rijeke i ulaz u nju uvijek je ispod vode, te je teže uočljiva dok je humak  nastamba od granja i blata na obali i lakše ga je uočiti. Često se može vidjeti  kombinacija jame i humka, a karakterizira ih najmanje dva, a obično 4-5 ulaza ispod vode, te glavna „soba“ koja je 20-tak cm iznad vode.

Kao i svi glodavci, dabar ima vrlo izražene prednje zube glodnjake (u obliku dijetla), koji su  s prednje strane prekriveni caklinom narančaste boje, a sa stražnje strane bijelim dentinom. Zubi sjekutići (glodnjak) su vrlo veliki i nespretno rastu. Snažne čeljusti i oštri glodnjak omogućavaju mu grižnju drva, te pregrizanje i rušenje stabala. Ukupno ima 20 zuba.

Najbolje razvijeno osjetilo u dabra je osjetilo vida. Dobro vidi i noću, kada je najaktivniji. Njuh i sluh su mu također dobro razvijeni, s time da se češće oslanja na sluh. Vrlo je inteligentan i dobro ocjenjuje potencijalne opasnosti te rijetko dolazi u neprilike. Spor je i nespretan na tlu zbog zdepaste građe i kratkih nogu, stoga se radije zadržava u vodi ili neposredno uz vodu. Dabar nema neki izrazit i specifičan oblik glasanja.

Iako zna činiti štete u poljoprivredi i šumarstvu, povoljno utječe na ekosustav. Dabrovi dodatno pročišćavaju šumsku vodu tamo gdje se nastane. Voda koja se prelijeva preko njihovih izgrađenih brana dodatno obogaćuje jezero ili ribnjak kisikom. Također, dolazi i do pojačanog taloženja mulja i ostalog detritusa (usitnjeni organski ostatci živih organizama) na dno. Tako se voda pročišćava i time privlači još vrsta, što u konačnici povećava bioraznolikost.

Sve do kraja 19. stoljeća dabar je živio i u Hrvatskoj. Ponovno je unesen (reintroduciran) u Hrvatsku u razdoblju od 1996. do 1998. godine, u okviru provedbe projekta „Dabar u Hrvatskoj“. Prvi su primjerci naseljeni u šumu Žutica u okolici Ivanić Grada, potom i na stare rukavce Drave u okolici Legrada. Ukupno je uneseno 85 jedinki, a uspješno provedena reintrodukcija omogućila je da se dabrovi ubrzo počnu razmnožavati širiti područje svoje rasprostranjenosti. Na području cijele kontinentalne Hrvatske ima preko 1000 jedinki dabra, a njegov doprinos za očuvanje ekosustava i bioraznolikosti se kontinuirano prati.